Pčelarski putevi i priče

Pcelarilo se primitivno, ali je pcelarstvo bilo dobro organizovano. Ljudi koji su „vrijeme provodili oko bucnih cela u mirisnim uljanicima” nazivani su uljari ili uljarci. Oni koji su radili na crkvenim uljanicima uživali su posebne privilegije, buduci da su oslobadani od sviju „rabota crkvenih i državnih“.

Pcele (cele) su držane prvenstveno radi dobijanja voska, jer je crkva naredivala da u crkvenim objektima mogu goreti samo svijece “de operibus apum” – od truda i rada celinja.

Medovina se mnogo upotrebljavala u domacinstvima. O tome svjedoci i epska poezija:
„Nalijeva vino i rakiju, prisiplje im šerbet medovinu.”
Medovina, još zvana „medena voda“ ili „medna voda“, pravljena je na našim prostorima sa posebnim umijecem. Mnogo je prodavana izvana i imala je primamljivu cijenu. Tamo je u ugostiteljskim objektima rashladivana ledom sa Lovcena i služena kao izuzetno ci-jenjeni osvježavajuci napitak.