Med

Pčelarilo se primitivno, ali je pčelarstvo bilo dobro organizovano. Ljudi koji su „vrijeme provodili oko bučnih čela u mirisnim uljanicima” nazivani su uljari ili uljarci. Oni koji su radili na crkvenim uljanicima uživali su posebne privilegije, budući da su oslobađani od sviju „rabota crkvenih i državnih“.
Pčele (čele) su držane prvenstveno radi dobijanja voska, jer je crkva naređivala da u crkvenim objektima mogu goreti samo svijeće “de operibus apum” – od truda i rada čelinja.
Medovina se mnogo upotrebljavala u domaćinstvima. O tome svjedoči i epska poezija: „Nalijeva vino i rakiju, prisiplje im šerbet medovinu.”
Medovina, još zvana „medena voda“ ili „medna voda“, pravljena je na našim prostorima sa posebnim umijećem. Mnogo je prodavana izvana i imala je primamljivu cijenu. Tamo je u ugostiteljskim objektima rashlađivana ledom sa Lovćena i služena kao izuzetno cijenjeni osvježavajući napitak.

Ivan Crnojević

(osnivač Cetinja)

Početkom 1482. godine, Ivan Crnojević zaustavio se na Cetinjskom polju, gdje je podigao dvor, a kroz dvije godine i manastir. Time je utemeljena nova prijestonica države, koja je dobila ime Cetinje.
U novosazdani manastir, Ivan Crnojević prenio je i sjedište Zetske mitropolije, tako da je Cetinje, pored svjetovnog, postalo i duhovni centar u kojem je Ivanov sin Đurđe Crnojević osnovao prvu državnu štampariju na slovenskom jugu – Crnojevića štampariju.